Pregaženi šišmiš u tunelu/pećini Ponikva kod Vareša
Sažetak
Zadnjih nekoliko godina sarajevski speleolozi su aktivni u okolici Vareša, posebno u kamenolomu „Stijene“ i pećini Ponikva. Ova pećina je istovremeno i tunel na lokalnoj saobraćajnici Varaeš – dolina Krivaje. Više vrsta šišmiša naseljava ovu pećinu. Nađene su kosti koje pripadaju vrstama Eptesicus serotinus Schreber, 1774 i Myotis myotis Borkhausen, 1797 / Myotis blythii Tomes, 1857. Nedavno je (mart 2007.) nađen i jedan mrtav (pregažen) šišmiš vrste Rhinolophus sp. zasigurno kao posljedica saobraćanja velikih kamiona koji svojim poprečnim gabaritima zauzmu veliki dio presjeka tunela/pećine.
Ključne riječi: pećina Ponikva, saobraćajna infrastruktura, Rhinolophus sp.
Summary
Over the past few years Sarajevo’s cavers have been active in the Vareš area, particularly in the Stijene quarry and Ponikva cave. The cave, which is also a tunnel on the local Vareš to Krivaja valley road, is home to several species of bat. Bones have been found belonging to the species Eptesicus serotinus Schreber, 1774 and Myotis myotis Borkhausen, 1797 / Myotis blythii Tomes, 1857. A few years ago (March 2007) a dead bat of Rhinolophus sp. was found, no doubt run over by one of the heavy lorries that are so large they have almost no clearance as they drive through the tunnel/cave.
Key words: Ponikva cave, traffic infrastructure, Rhinolophus sp.
Pećina Ponikva kod Vareša služi već odavno kao lokalni makadamski put koji povezuje Vareš sa dolinom Krivaje. Za lokalne potrebe (pilana i veći broj sela na Zvijezdi) pećina je na nekoliko mjesta vještački proširena da bi veći kamioni sa građom mogli nesmetano prolaziti. Pećina je i aktivni ponor riječice Ponikve.
Pećina Ponikva se sastoji od jednog glavnog kanala koji služi kao tunel i dva manja koja su aktivna, budući da u jedan od njih ulazi riječica Ponikva, a kroz drugi (koji je nastavak prvoga) izlazi za vrijeme velikih voda kad ponor na kraju prvog kanala može da primi svu vodu. Postoje i stari fosilni kanali na većoj visini. Sa aktivnim kanalom povezani su sa nekoliko užih vertikanih kanala. Jedan takav kanal nalazi se na lijevoj strani (gledano od strane Vareša), na kojih 100 metara udaljenosti. Poslije nekoliko metara uskog kanala dolazi se do jedne prostorije kružnog oblika koja je po drvenoj konstrukciji služila u ne tako davnoj prošlosti i za boravak čovjeka. Odmah poslije „ulaza“ u tu prostoriju, na tlu je nađeno nekoliko kostiju šišmiša: tri nekompletne podlaktice i 2 nadlaktice (femura). Prema ključu (Felten et al., 1973) humerusi su pripadali vrstama Eptesicus serotinus Schreber, 1774 i Myotis myotis Borkhausen, 1797 / Myotis blythii Tomes, 1857. U toku našeg boravka (u martu 1997. godine) iz unutrašnjosti kanala je izletio i ponovo uletio u mali zasvođeni dimnjak jedan Rhinolophus sp. Od ranije je iz Vareša poznat nalaz Rhinolophus hipossideros Bechstein, 1800 (Felten et al., 1977) koji se nalazi u zbirci Forschungsinstitut Senckenberg (Njemačka).
Nedaleko od ulaza u spomenuti sporedni kanal u martu 2007. Godine na kolovozu je nađen jedan pregažen primjerak Rhinolophus sp. Razlozi za njegovu smrt su isključivo veliki kamioni koji saobraćaju vrlo intenzivno kroz ovaj tunel, a koji svojim poprečnim dimenzijama smanjuju na minimum šansu da ih šišmiš, koji izleti iz sporednog kanala, izbjegne. Taj je scenario prikazan na slici 4.
S obzirom na intenzitet saobraćaja velikih kamiona kroz tunel/pećinu tokom dana za očekivati ne nove slučajeve usmrćenih šišmiša. Jednostavna akcija koja bi se sastojala u smanjenju brzine prolaska kamiona pored ovog sporednog kanala.
Literatura:
- Felten, H., Helfricht, A. & Storch, G., 1973: Die Bestimmung der europäischen Fladermäuse nach der distalen Epiphyse des Humerus. - Senckenbergiana biologica, 54, 4/6: 291-297.
- Felten, H., Spitzenberger, F. & Storch, G., 1977: Zur Kleinsäugerfauna West-Anatoliens, Teil IIIa. - Senckenbergiana biologica, 58, 1/2: 1-44.