Tragom jedne marke: Helgoland

Helgoland01Nedavno sam na pismu iz Njemačke dobio poštansku marku u bloku na kojoj je prikazan otok Helgoland. Marka je bila posvećena 100-godišnjici opservatorije za posmatranje ptica.

Prikazana je sjeverozapadna polovica otoka (Slika 1) na čijem se najsjevernijem dijelu nalazi poznata usamljena visoka stijena Lange Anna (Slika 2).Ta je stijena već bila prikazana na nekoliko maraka (iz vremena Rajha, povodom ponovnog pripojenja Helgolanda Njemačkoj, i kasnije dva puta (slike 3-5). Za speleofilateliste je ona interesantna jer je zapravo ostatak nekadašnjeg prirodnog luka, odnosno pećine. Na internetu sam našao samo jedan rad o pećinama Helgolanda ali on je bio dostupan samo preko Research Gate, a to mi se nije dalo tražiti. Otišao sam na fotografije i našao nekoliko starih gravura na kojima se vide još dva takva kamena stuba, kameni mostovi i jedna pećina (slike 6 i 7). Gravure su s kraja 19. stoljeća. Na litografijama (slike 8. i 9.) nema više ni kamenog mosta, a na savremenim slikama Helgolanda (sredina 20. stoljeća i kasnije) (slike 10 i 11.) nema ni kamenih stubova. Očito da ih je more, odnosno erozija, potkopala u njihovoj osnovi, nakon čega su pali. To se očito nije desilo tako davno. Zato je za očuvanje kamenog stuba Lange Anna napravljen betonski lukobran (slika 12.). Kako su izgledale pećine koje je pravila morska erozija uz samu obalu pokazuje jedna umjetnička slika (slika 13.).

Helgoland01Helgoland02
Slika 1 i 2.
 
Helgoland03-5
Slike 3-5.
 
Helgoland06Helgoland07
Slike 6 i 7.

Ova posljednja slika kao i prethodne omogućavaju nam da vidimo kako je tekao proces stvaranja i nestajanja pećina na Helholandu. U početnoj fazi radom valova nastaju male pećine koje katkad idu i desetak metara u obalu. Zbog različitog sastava stijene u nekim dijelovima se vjerovatno pod uticajem leda sa strpa otkidaju komadi stijena. Uz djelovanje i vode prokapnice taj se proces nastavlja u visinu. Istovremeno se erozija dešava i na obodima stijena, duž obale, tako da se u nekom trenutku formira prirodni luk sa manjim ili većim nadstropom. U nastavku procesa taj se luk stanjuje i na kraju urušava. Kao svjedok ostaje samo usamljena stijena. Vremenom, kako što to pokazuje slučaj sa dvije stijene kojih je bilo sve do nedavno i one se urušavaju. Sličan proces se može vidjeti i u kontinentalnom dijelu Norveške (Mulaomerović J., 1990. Tamo-amo po evropskom kršu (Speleološke crtice od Darive do Nortkapa). Naš krš, XVI (28-29): 143-150.).

Zahvaljujući lukobranu oko stijene Lange Anna brojne ptice će u budućnosti tu nalaziti mjesto za gniježđenje.

Helgoland08
Slika 8.
 
Helgoland09
Slika 9.
 
Helgoland10
Slika 10.
 
Helgoland11
Slika 11.
 
Helgoland12
Slika 12.
 
Helgoland13
Slika 13.