Bjelašničke čatrnje

Detalji

Objavljeno utorak, 05 Februar 2013 01:26

Za razliku od kraških nizinskih područja (kraških polja ili nekih kraških riječnih dolina), gdje se javljaju veči broj kraških izvora veče izdašnosti i gdje vode ima čak za navodnjavanje i ostalu upotrebu, u kraškim planinskim područjima voda je oskudniji i dragocjeniji resurs. Kako je nekada bilo osigurati dovoljnu (ili minimalnu) količinu vode u vodopropusnom kraškom području? Bez vodovoda, pumpi za vodu i sličnih pomagala.

Planina Bjelašnica pripada dinarskom planinskom lancu koji se pruža pravcem SZ-JI. Smještena je u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine jugozapadno od Sarajeva.

Najviši vrh Bjelašnice je Opservatorij koji doseže nadmorsku visinu od 2067 m. Naziv koji se često koristi za skupinu naselja na jugoistočnim, južnim i jugozapadnim dijelovima planine Bjelašnice je “Zabjelašnica” ili “zabjelašnička sela”.

Sa geološkog aspekta zapadni dio planine Bjelašnice u kojem preovlađuju egzokrški reljefni oblici predstavljeni su kamenicama, škrapama, ponikvama i uvalama na vapnenačko-dolomitnoj podlozi (prostor uz donji tok Raktinice), može se reci da je tipični krš. Na tom dijelu voda je oskudan resurs, što je čovjeku predstavljalo problem u snadbjevanju vodom. Tako je čovjek kroz prošlost svojom potrebom za vodom razvio spcefičine načine kako da dođe do vode ili kako da je zadrži (akumulira). Pored svoje, ljudske potrebe, čovjek je uvjek uz sebe imao i životinje (stoku) koje je takođe morao da obezbjedi sa vodom. Pošto je životinja skromnije biće od čovjeka, njene potrebe za vodom svodile su se samo na piće.

Što je izvor/vrelo gdje ima vode, to je čatrnja tamo gdje nema - centar. Mjesto gdje se gasi žeđ. Čatrnja se gradila na način da se u zemlji iskopa rupa, dimenzije su određivale po potrebi, obično dubine 3-4 metra, dno bi se nabilo  ili popločalo tako da ne pušta vodu. Rezervoar je zidan od kamena. Površina za hvatanje kišnice se gradila na površini tla i neposredno uz rezervoar. Popločala bi se, nabila zemljom ili u novije vrijeme betonirala, a postavila bi se blago nagnuta ka rezervoaru čatrnje.

Čatrnje su građene u naseljima uz krovove objekata, u poljima za pojenje stoke. Često je cijelo naselje imalo glavnu centralnu čatrnju, kao primjer je naselje Čuhovići, gdje i danas postoji centralna seoska čatrnja, ali nije u upotrebi. Vidljiva je ugravirana godina gradnje - 1937. Prečnik okruglog prostora za sakupljanje kišnice je oko 30 metara. Ono što je u naseljima sa izvorskom vodom bilo korito/česma u centru sela, to je u bezvodnim naseljima bila centralna čatrnja. Pored ove centralne čatrnje obično je svako domaćinstvo imalo svoju kućnu čatrnju. Glavna karakteristika (odrednica) na osnovu koje možemo izvršiti podjelu čatrnja, jeste način na koji je kišnica sakupljana, odnosno razlike u konstruisanju  površine za sakupljanje kišnice.

Petar Skok u Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (1971), navodi nekoliko oblika ove riječi korištene kroz povijest u regiji ili južnoslavenskom govornom području:

Četrna = četrnja Nalazi se još u rum. cetérnã = ceatírnã i u madž. Csatorna »žlijeb, cijev«. Od lat. Cistern. Pored ovoga kopneni je i djelomice primorski oblik i šternja, = stèrna (Cres) = stèrna odatle deminutiv sternica (istro-čakavski); U slovenskom je potvrđen oblik šušterna.

Dva su jadranska otočka i obalska oblika: gustima (ikavski, Pelješac) = gustima (Trogir, 1370., Hvar) = gustrina (Račišće, Kućište) = gustima (Vrbnik, Kavanjin) = gustêrna (15. i 16. v., Marulić, Božava, Molat, Ugljan, Split 1069.) = gušternja (17. v., čakavci) = gušterna (16. v., Dubašnica, Pag, ekavski) = gušternja (17 v.) = gušćerna (Lastovo) = (jekavski) gùstijerna (16 v., Dubrovnik, Cavtat, Radnić) = (metateza) gùstrijena (Čilipi); (...) Bokeljska i crnogorska varijanta glasi blstijerna (Perast, Risan, Paštrovići) = bisuerna (Budva, Krtole, Bogdašić, Bijela, Dobrota, Lepetane) = bistiernja (Sutomore, Bar) = bistrierna (Jovičević, Crna Gora) = brstijerna (Stoliv). (Skok, 1971).

Naziv koji se koristi na Zabjelašničkom području je čatrnja.

Prema načinu hvatanja kišnice možemo izvšiti podjelu čatrnja na pet vrsta čatrnja:

• Čatrnje koje imaju malu površinu za hvatanje kišnice. Ta površina je nekada nabijana zemljom, a kasnije betonirana i blago nageta ka rezervoaru čatrnje. Ova vrsta čatrnja  nema nikakvih zidova oko površine za hvatanje kišnice, kao što je jedan primjerak čatrnje na Zelenim Njivama.
• Čatrnje koje su za površinu za sakupljanje kišnice koristile krov katuna ili štale (staje) za stoku. Nikada nije korišten krov kuće sa otvorenim ognjištem ili kuće koja ima zidani dimnjak, upravo zbog dima od vatre koji je vodi/kišnici u čatrnji davao loš ukus. Ta kišnica nije bila za piće. 

• Čatrnje čija je površina za sakupljanje i akumulaciju kišnice i snijega popločana i okolo ozidana (bazen). Takva čatrnja danas postoje na južnom obodu Šišan polja. Ova čatrnja je izrazito dobor očuvana. Dimenzije bazena su približno: 10x7 metara, visina zida se kreće oko 1,25-1,45 m.
• Čatrnje koje namaju nikako ili vrlo malo površine za sakupljanje kišnice, neke čatrnje čini samo rezervoar (ukopani dio) sa otvorom.
• Zidane čatrnje – „kameni ćemer[1]“ Način zidanja ćemera: kamen za zidanje je kupastog ili piramidalnog oblika, pri zidanju „kamen do kamena“ se svodi (sužava) prema vrhu i kada se „svede na čep“ na kraju se
  ugrađuje završni kamen koji se zove „čep“. Po unutrašnjosti zidova bi se nabacivala šprica vezivo
  spravljano od kreča i sitnog riječnog pjeska (iz Neretve ili Rakitnice), tako da joj je to davalo čvstinu zidova. Na cijelom području našli smo samo jednu takvu zidanu čatnju, uz put Vrdolje-Lukomir.

Voda iz čatrnje (kišnica) u sebi ne sadrži kamenac jer ne dolazi kroz krečnjak iz podzemlja. Tako da je stanovnici preferiraju za piče, koriste je čak i danas.

Po topografskim znacima na topografskim kartama čatrnje se dijele na čatrnje sa stalnom vodom i čatrnje sa povremenom vodom. Topografski podaci nisu uvjek pouzdani, jer smo se na terenu uvjerili da neke čatrnje koje su na kartama označene da imaju povremeno vode, ovog izrazito sušnog ljeta (2011.g.) zabillježeno je u svakoj određena količina vode.

Korištenje čatranja je rasprostranjeno u svim predjelima Dinarskog krša. Svugdje na sličan način i sa istom funkcijom.

 Autor: Mirnes Hasanspahić