Poljoprivreda na natopljenim obradivim površinama uz Drežanku

Detalji

Objavljeno petak, 01 Mart 2013 22:20

Nakon članka Kanali za tradicionalno navodnjavanje u dolini Drežanke ovog puta pišemo o tradicionalnoj poljoprivredi na natopljenim površinama. Gdje se sijalo, koji usjevi, koliko se poželo…?

Uz korito rijeke Drežanke u njenoj geološkoj prošlosti formirali su se glaciofluvijalni terasni sedimenti koje možemo nazvati “prostor za život čovjeka”, jer teško bi bilo moguće zamisliti život čovjeka u ovoj dolini bez ovog prostora. Terasni sedimenti blago se spuštaju od planisnkih padina prema rijeci. Taj glaciofluvijalni prostor na nekim mjestima je širine 2-3 km i ima karakteristike malog polja uz rijeku, a negdje je dolina sužena da tog prostora skoro nema, na tim mjestima riječna dolina poprima elemente malog kanjona. 

Bez obzira što ova dolina nije prostrana i pogodna za zemljoradnju, ipak je ovaj prostor tradicionalno poljoprivredni kraj sa poljoprivredom kao vodećim zanimanjem ljudi u prošlosti ovog kraja, i stočarstvom uz poljoprivredu kao drugi garant egzistencije stanovništva. Uzgajane su žitarice: kukuruz, pšenica, ječam i raž; povrće: krompir, kupus, grah, luk. Drežnica je bila poznata i po uzgoju sjemenskog luka “arpadžik”[1] koji je zahtijevao stalno navodnjavanje.

No, ne samo da je stanovništvo uzgajalo poljoprivredne proizvode za svoje potrebe nego je sa njima snadbjevalo i ostala okolna područja. Drežnica je još u srednjem vijeku bila poznata po izvozu svojih žitarica  u Dubrovnik. Na to nas upućuju neki pisani dokumenti iz druge polovine 14. stoljeća u kojima se spominje prodaja žitarica u Dubrovnik od strane Radoslava Mesnovića iz Drežnice, predpostavlja se da se radi o žitaricama koje on izvozi iz Drežnice (Niškanović, 2004). Jednom Odlukom u dubrovačkom Vijeću umoljenih iz 1382. godine, između ostalog Radoslavu Mesnoviću dopušteno je da može pšenicu i proso potrošiti i prodati u gradu Dubrovniku i odatle izvesti bez plačanja neke carine (Niškanović,2004,141).

Prirodni glaciofluvijalni terasni sedimenti koji se javljaju u geološkom sastavu duž Drežanke uz njeno riječno korito, pogodovali su formiranju terasastih poljoprivrednih površina. Kontinuiranim čišćenjem obradivih površina uz ravnjanje terena i vještačkom nadogradnjom tj. podziđivanjem “pirodnih zidova” između fluvijalnih terasa, sedimenti su doživjeli blažu vještačku prilagodbu. Čovjek se na taj način prilagodio prirodnom terenu uz manje vještačke zahvate bez velikog zadiranja i remećenja prostora. Terasasti sendimenti su pomogli čovjeku u trasiranju kanala tako da su često kanali za natapanje građeni (trasirani) duž zida između terasastih sedimantima, ispod ili iznad zida, a nekada je sami zid odnosno kruna zida iskorištena za trasiranje i gradnju kanala. Kruna zida se češće koristi nakon upotrebe betona za nadogradnju kanala jer je sa betonom bilo lakše kanal izgraditi i učiniti stabilnim na kruni zida. Glaciofluvijalni tarasasti sedimenti zajedno sa kanalima za natapanje čine jednu cjelinu prostora i doima se da su terasni sedimenti i vještački kanali prirodna pojava u tom prostoru. Ovakva konfiguracija terena pogodovala je boljem zadržavanju vode na površini terasa, a erozija zemljišta je bila smanjena.

Terasasti teren je uticao i na imovinsko-pravne odnose i vrlo često su imovinske granice posjeda poklapaju sa pomenutim terasama. Također, pogodovao je trasiranju pristupnih puteva i staza koji vode ka obradivim (ziratnim) parcelama.

Bitan pisani historijski izvor za privrednu povijest su osmanski defteri popisi poreznih obveznika. Za razliku od ranijih osmanskih popisa u kojim se ne može ustanoviti struktura proizvoda za nahiju Drežnica (što nije slučaj za ovu vrstu popisa), iz zadnjeg osmanskog popisa iz 1852. godine, može se ustanoviti struktura proizvoda koja je zastupljena na ovom području i u kojoj količi. Ukupni prihod od desetine u novcu 1852. godine iznosio je 7.734 groša, odnosno u naturi ove količine:

Iz navedenih količina vidi se da je Drežnica proizvodila relativno velike količina navedenih proizvoda (Aličić,1982,13). U količini prednjači kukuruz sa 9.295 oka. Ovi podaci potvrđuju da je Drežnica u svojoj prošlosti bila značajan poljoprivredni centar.

Današnja poljoprivredna proizvodnja u Drežnici je ekstezivnog karaktera za vlastitu kućnu potrošnju, ali u puno manjoj količini nego nekada. U 20. stoljeću dok su stanovnici Drežnice intezivnije gajili poljoprivredne kulture, osnov narodne ishrane činila su jela od žitarica i brašna sa raznim dodacima (Fabijanić,1983,182).

Da je poljoprivreda bila glavno privređivanje Drežnjaka i u 20 stoljeću govori nam podatak iz 1978. godine da je od 550 domaćinstava u Drežnici bilo 200 čisto poljoprivrednih (Stojaković, 1982,212).

LITERATURA:

• Aličić S. Ahmed, (1982), Nahija Drežnica pod osmanskom upravom, GZM, Etnologija, n.s., br. 37, 3-14;
• Fabijanić Radmila, (1983), Ishrana u Drežnici, GZM, Etnologija, n.s., br. 38, 181-193;
• Niškanović, Miroslav, (2004), Naselja Drežnice i njihovo stanovništvo, Srednji vijek sa najstarijom istorijom i turskim periodom, GZM, Etnologija, n.s., Sarajevu, br. 46, 127-183
• Stojaković Velibor, (1982), Etno-socijalni okviri života stanovništva Drežnice,  GZM Etnologija, n.s., br. 37, Sarajevo, 189-219;
•  Škaljić Abdulah, (1966), Turcizmi u Srpsko-hrvatskom jeziku, Izdavačka kuća „Svjetlost“, Sarajevo;